Opako sam u dilemi ovih dana. Ne znam kojoj skupini pripadam?
U rubrici nacionalnost nisam znala imam li pravo upisati se kao Hrvatica? Ili je ta rubrika namjena samo za one koji to istinski zaslužuju?
Rođena sam u sad već mrtvoj Jugoslaviji (nemojte to da pričate okolo). Ako vas pitaju recite Zagreb, Hrvatska. Ovu pokojnicu nemojte spomenut. Pošto je imala 3 Boga. Da me ne ureknete. Ili možda sebe. Pa sad, da vam točnije pojasnim oko čega imam dilemu. Kao mala voljela sam slušati Lepu Brenu, isto kao većina djevojčica u to vrijeme. Imala sam sve njene kazete, a posebno mi je draga bila pjesma Jugoslovenka. I barbika mi je bila hit. I onaj Mile voli disko.
Pitate se kakve to ime veze? Jer odavno više nema Mileta, ni diska. Pa kako da vam kažem, a da me ne shvatite krivo. Da vas ne uvrijedim. Ja i sada u svojim tridesetima volim slušat istu pjesmu. Ponese me isti osjećaj. Mislim na onu pjesmu na J. Da vas ne zbunim. Ali opet, istu emociju imam kada i slušam Moju Domovinu. Srce mi je tada veliko kao kuća.
Pitam se kako jedna normalna osoba može istim osjećajima zanosa i poletnosti slušati tako suprotne pjesme? Fak, pitala mamu da nam provjeri obiteljsko stablo. Sigurno nismo odavde. Ali svi predci, počinju sa H. Ili su lagali i oni. A kakvi su bili to me ne bi me čudilo.
Možda sam podvojena ličnost? Jer zdrava osoba nema takve sklonosti?! Ja u istom danu mogu slušati pjesme Lijepa li si, Prijatelji od onog T. Cijeli opus Balaševića(to je posebna ljubav). I neke pjesme od 3 Miroslava( Ilića, Škoro, Rus) Gibonija, Hanku Pivo, Čorbu, Olivera, Dinu, Klape, Elvisa ( on nije takav problem, njega sam nabrojila samo da se pohvalim).
Možda ja previše toga volim? U tome je najveći zajeb. Sada je došlo vrijeme da se odlučim.
Posjetila sam doktora. On kaže da moj problem leži u djetinjstvu. Hajde, barem nije u meni. Govori mi da moram umirti dijete u sebi. Moram ga prihvatiti. Nikako negirati postojanje ljubavi prema određenoj glazbi ili šundu. Nikako negirati postojanje mrtve zemlje J. Jer jebeš ga, u natalnoj karti mi tako stoji. A to, kao i položaj planeta ne mogu promijenit. Hmmm da me je barem mama rodila 10 godina kasnije. Pričam u sebi. Sigurno bih bila u puno boljem položaju. Mislim na planete. Da bi nestao(avet) ili se barem djelomično umirio moram se suočiti sa njime. A to mogu tek kada odslušam pokoju pokojnu.
Zbunjena sam. Hoće li to prestati ili ću morati prihvatiti sebe kao izdajicu svoje domovine? Doktor me umiruje. Govori mi da će biti sve u redu. Ako budem slušala ono što volim. Ako uopće budem slušala. I ako budem voljela. Tko će ga znati. Ako laže on lažem i ja. Sigurno se pitate odakle mu diploma? Mislim da je neki šarlatan.
Maja Bošnjak Pavlek