KAKVI SU TO DOBRI LJUDI

Dobrota se često poistovjećuje s naivnošću što nema nikakve veze sa istinom. Dobri ljudi nisu naivni, oni ,naprosto, vjeruje da je dobro jače od zla i nastoje u svemu i svakomu naći nešto dobro i pozitivno.

Oni znaju da njihova dobrota može biti iskorištena na pogrešan način i ismijana (najčešće tako i bude) ali oni dobro ne čini radi drugih ljudi već radi sebe samih, radi samoga dobra.

Čineći dobro, pa čak i ljudima koji su ih izigrali više puta, oni sebi čine dobro, tj svjesni su oni toga da ta njihova dobrota može i hoće biti okrenuta protiv njih ali njima to nije važno oni naprosto vjeruju u dobro i vjeruju da će se to kad-tad isplatiti.

Ne, nisu oni budale kako svijet voli misliti, oni su itekako inteligentni i svjesni svega, jer dobar čovjek ne može biti glup a onda ni naivan.

Ako činiš dobro i osjećaš se razočarano kad ti se vrati zlim onda ga činiš iz krivih razloga!

Isto tako sve ima svoju granicu pa tako i njiva, ne mogu reći dobrota, ali svakako činjenje dobra nekome tko to stalno iskorištava. Kad prijeđeš mjeru oni će ti svakako staviti do znanja da će ti pomoći još ovaj put ali da ti je to posljednji put i da im se više ne obraćaš, ali opet ne radi sebe, jer dobrota nema mjeru, već radi toga drugoga jer čineći dobro nekome tko to okreće na zlo produbljuješ njegovu pokvarenost i zloću i oni će naprosto prestati činiti dobro kad shvate da to više šteti nego koristi.

Kad je kod nas bila poplava tzv. „prosjaka od zanata” na sva usta su upozoravali da im se ne pomaže, čak i preko oltara na što sam se ja posvađala s jednim svećenikom jer mi nikako nije bilo jasno kako netko s oltara može pozivati vjernike da ne čine dobro, makar to bio i „prosjak od zanata” jer kako itko od nas može biti siguran da to zaista i jest „prosjak od zanata” a što ako si propustio pomoći nekome kome stvarno pomoć treba.

Davno sam naučila da je bolje milijun puta pogriješiti i ispasti „budala” nego li jedanput propustiti nešto učiniti, a pogotovo ako će to nešto nekome, možda, pomoći. A ako to i jest „prosjak od zanata” onda neka ta pomoć ide na njegovu savjest ne na moju.

Možda se to čini kao Sizifov posao a moj način razmišljanja kao Don Kihotovski…. to se samo tako čini…dobro se uvijek isplati …ALI …samo ako se čini iz pravih razloga a to je radi samoga dobra a nekih interesa.