Stojim im pred tobom
tek blijeda sjena onog sto sam bila
žena s tisuću snova i ljubavi u duši
izvana čvrsta k’o gorska stijena
iznutra krhka i nježna k’o leptira krila
Bez maski ogoljene duše
stojim pred tobom spremna na sve
ranjiva poput ptice što leti svoj zadnji let
Drhti mi srce
strava ga hvata od neke čudne slutnje
iz očiju tvojih
koje govore ono što usne prešute
Ne kažeš ništa ali jasno mi je sve
pogled spuštaš oči kriješ
moja duša leti svoj zadnji let…
Zbogom ljubavi možda se opet sretnemo
na mostu gdje se susreću izgubljene ljubavi